Svakako jedna od najzanimljivijih salmonidnih vrsta je mekousna pastrmka. Zbog svog izgleda, rijetke rasprostranjenosti, ali i mnogo drugih osobenosti ova vrsta privlači već dugi niz godina (gotovo dva vijeka) veliku pažnju ribolovaca, ali i ribolovnih stručnjaka – ihtiologa. Mekousna pastrmka je najstariji salmonid na Balkanu, a vjeruje se da obitava već preko 2.5 miliona godina na ovim prostorima.
Mekousna pastrmka je već u pretprošlom vijeku pobudila interesovanje ihtiologa, ali tek nakon temeljnih istraživanja savremenim genetičkim metodama (DNK), dokazana je veza mekousne pastrmke sa rodom Salmo (2002) pa je klasifikovana kao vrsta Salmo obtusirostris. S obzirom na morfološka svojstva trenutno su definisana četiri varijateta mekousne pastrmke: Salmo obtusirostris oxyrhynchus koja naseljava Neretvu i pritoke, Salmo obtusirostris krkensis ili ,,zlousta” koja živi u rijeci Krki, Salmo obtusirostris salonitana iz rijeka Jadro i Žrnovnica, te Salmo obtusirostris zetensis koja naseljava rijeku Zetu.
Mekousnu pastrmku odlikuje veoma mala glava i ,,napadno” zaobljene – ,,napućene” mekane usne, a posebna karakteristika joj je izuzetna kombinacija sličnosti sa potočnom pastrmkom i sa lipljenom. Kao da je izmješana vrsta, ni lipljen ni pastrmka. Kod nas u Crnoj Gori još uvijek je dolinom Zete nazivaju ,,lipijen”, a poznata imena su joj i ,,meka”, ,,mešica”, ,,mehkousnica”, u Bosni, kao i ,,zlousta” na rijeci Krki u Hrvatskoj.
Karakteriše je snažno tijelo prekriveno sa crnim i nešto manjim brojem crvenih ili narandžastih pjega nepravilnog oblika izdužena gornja čeljust, mala mesnata usta sa sićušnim zubima. Boja tijela varira u zavisnosti od staništa kao i kod drugih pastrmki pa može biti tamno maslinaste do zlatno žute boje.
Živi u jatima, naseljava hladne, duboke i mirnije dijelove toka iako se u određenim periodima može naći u maticama ili uz obalu. Mrijesti se u periodu mart-maj iako usljed vremenskih prilika i vodostaja vrijeme mrijesta može značajno varirati. U vezi mrijesta mekousne postoji lokalno mišljenje da traje duže od mrijesta ostalih pastrmskih vrsta Neretve. Nije rijetkost da joj mrijest u pojedinačnim slučajevima počne i u januaru da bi se završio čak u martu, uzevši u obzir kompletnu populaciju. Takođe, mekousna pastrmka ne putuje u udaljene krajeve na mrijest, nego se mrijesti na najbližem prikladnom mjestu ili ulazi u obližnje pritoke kao što je rijeka Buna ili Bregava.
Dostiže težinu od nekoliko kilograma, mada su najčešći ulovljeni primjerci oni od pola do do kilogram i po; i dužine od 20 – 50 cm.
Stanište mekousne pastrmke je ograničeno na samo nekoliko rijeka jadranskog sliva.
Izuzev Neretve (Krke, Cetine i dr), u kojoj ima najstabilniju i najbrojniju populaciju, mekousna je živjela i kod nas u Crnoj Gori, otprilike do 1996. godine. Poslije toga su ulovi ove vrste mogu nazvati statističkom greškom. Najčešća mjesta obitavanja u Crnoj Gori bili su joj u Donjoj Zeti i nizvodno Moračom, od sastavaka sa rijekom Zetom.
Nekada je bila najbrojni salmonid u Donjoj Zeti. Kretala se slično lipljenu u generacijskim jatima i rasla je do 4-5 kg. Najčešće se hranila faunom dna. Mještani je dolinom Zete zovu lipjen. Za razliku od drugih mekousnih koji žive u Neretvi i drugim rijekama u Dalmaciji ova naša ,,crnogorska” se mrijesti(la) zimi. Karakteristično je takođe da nema crvene tačke kao neretvanska nego krupne roze tačke duž tijela. Lovila se mnogo češće leptirima i varalicama nego mušicom.S.B.M.